Razmišljanje o Arminiusu, u blogu od 8.11.2018. (vidi dolje) podsjetilo me na susret sa Stankom Poklepovićem, jedan od mnogih koje sam organizirao sa uspješnim ljudima iz sporta da bih shvatio kako outsider može parirati moćnijima od sebe.
Špaco je tada rekao: “Protivnika moraš na terenu uvik pripolovit.” Ideja je ta da moćnijeg protivnika svedeš na manju mjeru s kojom si se u stanju nositi, dok druga polovina dominantnog protivnika stoji neiskorištena, čime se anulira njegova prednost.
“Protivnika moraš na terenu uvik pripolovit”
Kad je kod Teutoburške šume Arminius porazio 3 rimske legije učinio je to na način da ih je namamio na teren na kojem je razvučena formacija Rimljana mogla biti prepolovljena.
Imajući na raspolaganju manje vojnika nego Rimljani, Arminius je sa svim svojim snagama napao samo jednu polovicu neprijatelja i pobijedio je prvog dana bitke. Nakon toga se s drugom polovicom Rimljana obračunao slijedećeg dana.
Rezultat: najveći poraz Rimljana u povijesti Rimskog carstva.
“Pirja”
Kada je Špaco svojedobno “izmislio” taktiku pirje, neuki puk tako nešto nije baš ozbiljno doživio. Ali Špaco je s pirjom vrlo dobro znao što radi…
Kada je Boudica, britanska plemenska kraljica, povela svoje trupe od gotovo 300.000 vojnika u osvetnički pohod protiv Rimljana, rimski guverner general Gaius Suetonius Paulinus imao je na raspolaganju svega 10.000 vojnika da im se suprostavi.
Znajući da nema nikakve šanse protiv nadmoćnog neprijatelja Suetonius je sa svojim trupama uzmicao ispred pobunjenika tražeći konfiguraciju terena pogodnu za svoj plan. Kada je konačno pronašao konfiguraciju terena u obliku pirje Suetonius se tu utaborio i dočekao enormnu pobunjeničku vojsku koja se nabila u prostor koji je Suetonius bio u stanju iskontrolirati. Kompaktna rimska legija odbijala je pobunjeničke napade jedan za drugim dok nije malo po malo sasjekla čitavu neprijateljsku vojsku.
Špaco hvala ti!