Iz članka u Slobodnoj Dalmaciji povodom osvajanja nagrada i učešća u međunarodnim žirijima (2010)
Luka Kaliterna
On je kao mudar čovjek jednom rekao da ne shvaća zašto se igrači toliko ljube kad daju gol, jer to im je i posao. Kako bi to bilo da postolar, kad napravi cipele, iziđe na ulicu i grli se s prolaznicima? Živim po načelu da su priznanja samo posljedica dobro odrađenog posla, a mene raduje kad, kao rezultat moga rada, klijentu poraste promet. Ultimativni pokazatelj rezultata je njegova blagajna. A svako priznanje vrijedi onoliko koliko i onaj tko vam ga dodjeljuje. Ono što mene zanima jest kontinuitet. Jedno priznanje može biti slučajno, ili nekoliko njih, ali ovako velik broj priznanja govori o kontinuitetu uspjeha. A svakako godi biti priznat izvan granica Hrvatske.
O uspjehu
Moj je posao klijentu razviti i pozicionirati brand koji će mu omogućiti da opstane i bude uspješan na tržištu. Ako moj klijent koji je proizvođač čokolade funkcionira u konkurenciji Lindta, Kraša, Milke i Tobleronea, ako klijent iz mesne industrije napreduje bez obzira na velikane poput PIK-a i Gavrilovića, onda znači da se nešto tu radilo dobro.
Kako strani klijenti gledaju na poslovanje s agencijom iz Splita, je li odavde moguće pružiti globalnu kvalitetu?
Kad ujutro dođem na posao, u glavi mi nije ni Varoš ni New York, nego kako taj dan najbolje odraditi svoj posao. Ako uspiješ zadržati tu filozofiju, bez kompromisa, iz dana u dan, rezultat je prije ili kasnije uspjeh. Ne kupuje klijent Split, nego vrlo specifičnu intelektualnu uslugu, pa mu je svejedno odakle ona dolazi. Svaki klijent ima svoje osobitosti, ali jedno je zajedničko: ovaj posao funkcionira upravo na kvaliteti minulog rada, ali i na osobnom osjećaju koji se razvije između dvije strane. Osim kreativnosti, veliki klijenti traže i apsolutnu pouzdanost zapadnog tipa.
Konkurencija
Konkurencija je sama za sebe normalna stvar u biznisu, ali vrlo je važno o kakvoj se konkurenciji radi − konkurencija kvalitetnih podiže kriterije, a konkurencija nekvalitetnih ih snižava.
Osnovna razlika u obrazovanju između Hrvatske i inozemstva?
Branding se na ozbiljan način studira gotovo isključivo u SAD-u, te donekle Velikoj Britaniji. Treba ipak reći da se u posljednje vrijeme i drugi jako trude i polako pristižu, ali Amerikanci su uvijek korak ispred. Zna se kakva je Amerika, nema tu enigme − tamo sveučilišta vrbuju isključivo renomirane stručnjake s gomilom uspješnih projekata iz prakse. Jedino na takav način moguće je privući vrhunski studentski kadar.
Je li Hrvatska također napredovala u tome?
Da, ali kako se iskustvo gradi godinama, još uvijek nedostaje vrhunski kadar na seniorskim pozicijama. Osim u najvećim tvrtkama, još uvijek se, nažalost, previše vjeruje amaterizmu.
U posljednje vrijeme često se govori o potrebi brendiranja Splita. Što mislite o tome?
To je posebna priča. Na kockanju sa sličnim projektima već smo višestruko opekli prste. Po meni, samo razina kvalitete prihvatljiva za Rim, Pariz ili London može biti dovoljno dobra za Split.