Tekst potaknut člancima objavljenim u Slobodnoj Dalmaciji od 21.04.2007., “Jadran treba postati brand” i “Državna fešta pršuta”, odnosno podnaslovom “Pravi dalmatinski brend”:
Nakon 20 godina iskustva u brandingu, brojnih međunarodnih priznanja i američke diplome iz Vizualnih komunikacija, moram priznati da mi je potpuno nejasno o čemu se ovdje radi. Naime, nakon igranja sveprisutnim buzzwordom “brand” ne slijedi–ništa. “Jadran TREBA postati brand”? Zašto treba? Kako? Tko će taj proces uspješno odraditi?
Ako profesionalci iz branše ne razumiju ovakve članke u kontekstu brandinga, pitam se kakva je tek reakcija čitateljstva koje uopće nije upoznato s ovom problematikom. Držim da je plitka fascinacija brandingom potpuno beskorisna i da samo zbunjuje čitateljstvo koje se navodi na iskrivljene zaključke. Za to vrijeme bilježimo recentnu inflaciju “vizionara” koji iza mistifikacije fenomena brandinga kriju nemoć da daju pravi odgovor. Mnogo je onih sa spremnim odgovorom na “što napraviti”–pravo pitanje, medutim, nije “što” nego “kako”. Moramo biti svjesni da je branding moćno oružje i da, kao i svako drugo oružje, uvijek lako može opaliti u neželjenom smjeru.
U nadi da se to ipak neće dogoditi, baš me zanima kakav će to Jadran biti kad postane “brand”!